BRDO IZNAD OBLAKA PDF

Sijeanj 2. Predgovor itav svoj ivot eala sam za udom, za nesvakida njicom. A sada elim izvijestiti o svakida ici koja nadilazi moju snagu uenja i izraza. Dugo sam, godinama, istra ivala mogunost da utim o neemu tako neizrecivom; da ga po tuj em ti inom, da ga ne prepjevavam u rije.

Author:Zum Kigaktilar
Country:Liberia
Language:English (Spanish)
Genre:Career
Published (Last):24 August 2013
Pages:134
PDF File Size:20.58 Mb
ePub File Size:9.38 Mb
ISBN:400-4-11862-535-5
Downloads:9849
Price:Free* [*Free Regsitration Required]
Uploader:Gardarg



Sijeanj 2. Predgovor itav svoj ivot eala sam za udom, za nesvakida njicom. A sada elim izvijestiti o svakida ici koja nadilazi moju snagu uenja i izraza. Dugo sam, godinama, istra ivala mogunost da utim o neemu tako neizrecivom; da ga po tuj em ti inom, da ga ne prepjevavam u rije. Poslije devet godina odgodnih poteza shvatila sam da nemam pravo ne rei. Ne zato t o sam spisateljica, ve zato to sam svjedok. Knjigu je napisao ljetopisac koji nije znao kud ni kamo nego zabilje iti, te u toj raboti nije imao ono pravo koje ima p isac: pravo na izbor i igru.

Sve je ve izabrano i dogoeno: mogunost odustajanja pri pada drugima. Meni preostaje da ka em to sam vidjela; da, koliko umijem, ka em bez pristranosti, ka o na suenju. Ne zato jer znam govoriti bolje od drugih, ve zato to sam se zadesila na mjestu dogaaja. I to sam u odvijanju ove povijesti bilje ila nadnevke i zgode, sn imala izjave i razgovore - a to se pokazalo dragocjenim. Metafora ovoga pisanja je doslovnost do daske. U svakom drugom pisanju najvei zadatak moje fantazije je da odigra svoj imitatio ljepote-i-smisla.

Ali na ovom poslu najvei zadatak moje fantazije je: ispriati kak o je bilo. Iskljuiti nagon opona anja Tvorca i zadovoljiti se disciplinom svjedoenja. Mysterion koji se odigrao pred mojim i jo ponekim oima dovoljno je simbolian i magian da preudovolji nagonu domi ljanja i osmi ljanja.

Podaci su simboli, a strpljiv a potankost stoji umjesto sa ea. Po svojoj namjeri dakle ova knjiga nije literarno djelo. Vjerojatno nije ni po s vojoj izvedbi. Njezinu autoricu stoga ne bi valjalo poistovjeivati s pjesnikinjom V.

K, bez obzira na to to se radi o istoj osobi. Ali u svakom sluaju, razlog ovak vosti knjige nije estetske ni, ire uzev i, artistike kreativne prirode, ve je svjesno i kostrijetno zaboravljanje svakog drugog razloga osim razloga svjedoenja. Tako smo ivjeli, tako pi emo. S poniznom zahvalno u to smo se na li dovoljno blizu dogaaj da ponekad budemo njegov dio. BRDO ZAEE Najvea je slast spavati sa enom koja plae, rekao je prije mnogo godina mu moje prijate ljice, palucajui u nju svojim plavim, morfijskim oima.

U spavaonici na Novom Beogr adu ta mi se reenica rasprsnula u utrobi kad sam se suoila s istim palucanjem u oim a svog mu a. No putem tih suza i te slasti stigao je u na ivot Igor, o kojemu je knj iga. Ve smo imali jedno dijete, Relju. Ve su odgorjele dvije delhijske godine, i odtinj ale dvije beogradske.

Ve je jenjavala o amuenost zbog estine promjene, ve sam se prepo znavala u pustolovini koja se sve vi e sastojala od predvidljive i zajamene svakodn evice. Ima li uope trenutka koji nije taka v sklopljen paunski rep, koji dakle ne bi mogao izgledati ire i rasko nije, a da ip ak ne bude ni za perce bogatiji?

O inuti samu sebe tom lepezom, zaslijepiti se nje nom neopisivom gizdom, okaniti se, mo da, prepriavanja njezinih boja i okrenuti se vlastitoj zaslijepljenosti kao jedinoj jasnoj stvari, raditi sve ono to nam je da no da radimo u pjesmama i u apokrifnim ivotopisima, kako bi to lako, najlak e bilo! Igor se udijevao u mene sa stotinu strana. Prije no to se odluim za jednu i uprem prstom u trenutak ubaen u moje tijelo prije sedamnaest godina, 1 Od neega mora poeti.

Izabrala sam, evo, Igorovo zaee, mada bih jednako prikladno mo gla poeti od vlastitog. Kad jednom klone i pristane na to da je ne to neemu poetak, ond a mora pristati i na kalendarski, pravni raspored zbivanja, sa svom njegovom stroj evno u.

Nije nevolja u tome to pristaje na pravano vrijeme, ve u tome to ne otkriva nj vu vezu s kru nim vremenom - vezu nalik na onu kakva postoji izmeu obzora i crtice na dogledu, ili izmeu topline i stupnja na toplomjeru. To jest, nezgodno je zabor aviti da ograniena trajanja nisu toliko dio vremena, koliko su mjere vremena. Povijest koju se spremam ispisati stanuje u oba vremena, u pravanom i u kuglastom , kao svaka druga ljudska povijest.

U pravanom svemiru svaki je dogaaj zakonita po sljedica nekog prethodnog dogaaja i istodobno je uzrok narednog; trenuci su redos ljedni, tvore crtu, kontinuitet i kretanje. U kuglastom svemiru svaki trenutak s adr i u sebi sve druge trenutke. Ako je prvi povr je i mjera drugome, a drugi ako je unutra njost i bezmjerje prvome, ako se dakle jedan s drugim dru e otprilike onako kako se opna sapuninog mjehura dru i s vlastitom utrobom od zraka, pa kad opna prsn e ona nestaje, a zrak i dalje ostaje beskrajni zrak - ako je uzajamnost oba svem ira otprilike od ove vrste, onda je dobro potra iti veze izmeu oba, njihove crno-bi jele rupe; i ne odbacujui oholo prolaznost i tankost vanjskog zbivanja, dobro je prepoznati ga kao ko u i izraz unutra njeg.

Dugo mi je trebalo da il pronaem i doved em u svoj svijet. Prvi od tih pred ivota je povijest indijskog ljubavnog zova.

On je poet negdje u dj etinjstvu s Tigrom od E napura i s Rudvardom Kiplingom U pomrini svanjuje dan plavkas tih korica. Na koricama pi e zatubastin slovima: Indijska d ungla.

Om d ungla bija e zvuk koji se dugo nije dao strpati u toke svoga leksikoj znaenja jer d ungla nije bila samo ne to gusto, raslinsko, mrklo i zamr eno, bila je v lo senzorni, vrlo zvukovit do ivljaj grmljave pred oluju rezanja pred riku i podze mnog tutnja koji se jo nije sabrao u potres. Iz toj zvuka kasnije su put mene kre nuli Gitandali i Upani ade, i otajstveni strastveni poziv muralija, brindavanske f rule; i naposljetku, poetkom ezde setih godina, stipendija indijske vlade za dvogo di nji studijski boravat u Indiji.

D ungla je sve to bila izravno s korica. Odmah sam znala da se radi o sudbonosnoj stvari. Toga djejega dana bila sam uzrujana kao pt ice koja, lebdei nad sjemenom stabla, oslu kuje granu svoga gnijezda. Od svih pria i zgoda iz d ungle najvema me se dojmila ona o Rik; Tiki Taviju.

Dojmila me se jednom fusnotom. Netko je elio objasniti za tc i kako mungos u dvoboju s naoar kom naje e izlazi pobjednikom. Obja njenje se ravalo u dva pravca: prvo, mungosa spa ava njegova nevjerojatna, fantastina hitrina kojom svaki put izbjegne naoarkinim onjaci ma, i drugo, mungos ipak biva ugrizen, ali poslije pronalazi nekakvu travku kojo m se izlijei od otrova.

Smjesta sam se opredijelila za travku. Mila zvjerica imala je rep poput metlice z a i enje skupocjenih predmeta, bila je tihotapac i mogla se odgojiti u kuno mezime; no postajala je mudra i nepoznata u asu otrovnog ugriza. Neugri en, mungos i ne zna to sve zna.

A kad se u njemu probudi znanje 0 travkama, on e prije poginuti nego odati svoju tajnu. Da, ponekad e sebi dopusti ti i smrt od otrova, samo da bi zavarao zoologe i ostale. U mungosu sam prepozna la svoj totem; i do ivotno sam, nepovratno zavoljela njegov stil samoodr anja. Pro lo je dvadesetak godina od plavkastog dana. Indija je dobila nov oblik: otputo vala sam u nju. Poluteretnjakom Velebit troje je putovalo do Bombaja, a jedan se m ladi njemaki misionar iskrcao u Kerali.

Usprkos mom tada njem radosnom povjerenju p rema svemu to me znano i neznano u Indiji ekalo, nepogre ivo sam u sebi napipala ono g davno ugrizenog mungosa iz d ungle: krenuo je, eto, u potragu za svojom travkom.

U New Delhiju se ubrzo pokazalo da bi moja travka mogla biti ne ta naoko obino, ov jek potpuno drukiji od mene, i spreman da takav 1 ostane. Jer kako su godine prolazile, ne obinjaci i udareni susretali su se u sve prorijeenijim redovima, dokaz jedni drugima da je izumiranje u punom zamahu. Radivoje je bio tako tvrdoglavo i samouvjereno neudaren, da je to graniilo s ludo u, fantazijom, bajkom: tako se valjda outi dodir a blje ko e prije nego to e se zguliti s kraljevia.

Indija je Radivoju bila profesionalni zadatak: radio je kao savjetnik za tampu i kulturu u ambasadi u Delhiju. Kao svaka prava travka, nije ni ta znao o travama. N jegovo neznanje bilo je estoko i zadrto i djelotvorno, gotovo nemilosrdno.

Da je u desetoj godini bio itao Riki Tikija, s prezirom bi odrubio naklapanja o travama , a glasao bi za podobja njenje broj jedan, odnosno za mungosa kojega spa ava vlasti ta, mungoska brzina. Uistinu, on je u svojim oima i bio takav mungos, koji se u b orbi za samoodr anje oslanja na vlastitu hrlost i vje tinu. Tom vjer om je hodao: ali od te vjere ivot se zaista pretvarao u busiju i stupicu. Bilo je dovoljno zaroniti u tu s imetrinu nejasnou i ostati zajedno - usprkos sebi i usprkos njemu.

I on je, z ajedno s Vedama, iskoio iz d ungle moga djetinjstva. U trenutku na ega sraza pitala sam se jesu li Vedante i joge bile samo udice? Kasnije su sva pitanja ove vrste pos tala suvi na: trebalo je raskriti prostor za odgovore koji su u meuvremenu postali m eso.

U drugom pred ivotu rodoslovna nit se ukazuje kao ne to bestjelesno, mada prodjenuto kroz tjelesnost. Eterina vodilja tee kroz dogaaje i vremena, birajui ih i redajui pr ema svojoj nezemnoj udi, tra ei svoje prijevodne termine u svijetu tvari, da bi osta la temeljno njima nedodirnuta. Indijska d ungla, Indija i dvoje zaetnika u takvoj pre slo bi va nosti su tek prometni znakovi te zajedno s ostalim licima i krajolicima pr ie postaju sindrom dotine eterike.

I ovdje se javlja jedna knjiga. Ovaj put se zove ivotopis jednog jogija. Kupovala s am je i itala barem pet puta, odnosno, iznova sam je otkrivala u pet svojih greva otvaranja, svaki put u drugom izdanju, u drugom gradu, u drugo vrijeme, u drugoj situaciji.

Prvi put me na la u Delhiju, u kui jednog znanca; zaudila me svojom posv ema njom nesrodno u s ostalim naslovima na polici. Uzela sam je u ruke, prolistala, p itala tko je taj Jogananda. Znanac je objasnio da se radi o jednom od tih njihovi h jogija, o Bengalcu koji je najvei dio ivota proveo u Los Angelesu gdje je osnovao Dru tvo za samoostvarenje i gdje je umro.

Na prvoj stranici bilo je otisnuto svjedoa nstvo mrtvanice u Los Angelesu, s potpisom direktora, dra Rovvea: svjedoilo se da Joganandino tijelo nije pokazivalo nikakvih znakova truljenja dvadeset i sedam d ana poslije smrti. Na koricama se nalazila Joganandina fotografija: nije mi ulij evao povjerenje onako rusokos i nje an, sa srnolikim oima.

Govorila bih: U redu, ovo je mogue; ali ovo nip o to. Ili: Ovome se mo e vjerovati; ali ovome.. Jogananda je pisao o svom ivotu, o rod iteljima, uiteljima, kolovanju, udesima i udotvorcima, pisao je o podrijetlu krije j oge, o indijskoj znanosti duha, o temeljnoj istoi Isusova nauka i Vedante. Od tog a svjedoenja ja sam 13 tada uzela onoliko koliko je stalo u moju onda nju duhovnu spremnicu.

Ni jednog asa nisam pomislila da pisac la e; ali sam mislila da je u svojoj revnosti da doka e Bo ga vi e pripao dokazivanju nego Bogu. Drugi ivotopis zbio se u Kairu. Bio je to lavovski lik Joganandina uitelja koji je o djednom stao na elo duboke istinitosti svega to se u knjizi navodilo. Vjerovala sa m Joganandi zbog toga to je imao takvog uitelja.

Pamtim da je tada u moj ivot nai lo nekoliko darovitih i neobinih osoba koje su list om voljele ivotopis. Knjiga me opkolila i polako se, poput maa, poela izvlaiti iz kori ca.

CHOREA GRAVIDARUM PDF

Poslovna knjiĹžara UM

.

ELITMUS TEST SYLLABUS 2013 PDF

Brdo iznad oblaka

.

Related Articles